Matejev efekt u lokalnoj socijalnoj politici Hrvatske

Sažetak

Podaci o troškovima socijalne zaštite na razini lokalne vlasti prvi su put u Hrvatskoj prikupljeni prema metodologiji ESSPROS tijekom 2018. za 2017. godinu. Koristeći se tim podacima, cilj je istraživanja bio ispitati razinu socijalnih nejednakosti između jedinica regionalne samouprave (županija) u Hrvatskoj i upozoriti na Matejev efekt u funkcioniranju lokalne socijalne politike. Kvantitativna analiza pokazala je da postoje znatne lokalne i teritorijalne razlike u dostupnosti institucijske skrbi za starije i djecu, odnosno socijalne zaštite s obzirom na pružanje novčanih i nenovčanih naknada. Matejev efekt u lokalnoj socijalnoj zaštiti postoji u raznim oblicima u različitim socijalnim programima koji se pružaju na lokalnoj razini uz jedno opće pravilo da razvijenije lokalne jedinice ulažu više u socijalne usluge te pružaju više novčanih naknada svojim građanima i obratno. Nerazvijenost usluga posebice je uočljiva u slabije razvijenim dijelovima istočne Hrvatske (slavonskim županijama), dok su visoko razvijene socijalne usluge dostupne u Gradu Zagrebu. Nejednak ekonomski razvoj i djelomična decentralizacija u posljednjih dvadesetak godina u Hrvatskoj
stvorili su situaciju u kojoj je jedno od osnovnih načela socijalne dobrobiti i socijalne politike, načelo jednakosti, ozbiljno ugroženo. Tako se pojavio problem dvostrukih nejednakosti: ekonomskih, kao rezultat niske razine razvoja i stalna ekonomskog zaostajanja određenih jedinica lokalne i regionalne samouprave, te
socijalnih nejednakosti, kao rezultat nemogućnosti slabije razvijenih jedinica da pruže sličnu razinu socijalne zaštite svojim građanima.