Razvoj sustava upravnih sudova u tranzicijskim zemljama i njihova uloga u demokratskoj, ekonomskoj i društvenoj tranziciji

Sažetak

U radu se analizira formiranje demokratskih institucija i ustrojavanje upravnih sudova tijekom 1990-ih u tranzicijskim zemljama – Hrvatskoj, Sloveniji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Albaniji, Bugarskoj i Ukrajini. Daljnje promjene u nacionalnim zakonodavstvima bile su potaknute standardima europskih organizacija kao što su Vijeće Europe, SIGMA i OECD kao i pristupnim procesima Europskoj uniji i harmonizacijom nacionalnog zakonodavstva s acquis communautaire. Postupak stupanja u članstvo EU-a obilježavaju brojni dokumenti i strategije koje su rezultirale ozbiljnim reformama u upravi, što je u teoriji poznato pod nazivom europeizacija i modernizacija javne uprave. Sve su zemlje imale isti cilj koji je bio zaštita građana od nezakonitih odluka i postupaka pred javnopravnim tijelima. Glavni ciljevi obuhvaćali su
omogućivanje izjavljivanja žalbe na viši stupanj i skraćivanje duljine postupaka. Danas upravnosudske postupke obilježavaju neke zajedničke organizacijske karakteristike s određenim razlikama u skladu s kojima se analizirane zemlje mogu svrstati u četiri modela. Zemlje postaju svjesne i nedostataka upravnog sudovanja bilo samostalno bilo zbog upozorenja s međunarodne razine te ulaze u fazu vrednovanja. Cilj je rada ispitati i analizirati koliko su razvoj novog sustava upravnih sudova u tranzicijskim zemljama i provedene reforme
utjecali na prava građana i koja je njihova uloga u demokratskoj, ekonomskoj i društvenoj tranziciji.