Izgradnja institucija u organiziranoj anarhiji: slučaj Kosova

Sažetak

Međunarodna zajednica, predvođena Ujedinjenim narodima, koja je izgradila kosovske nove poslijeratne institucije, i dalje ima znatan utjecaj na njih nakon proglašenja samostalnosti Kosova 2008. Među prioritetima Privremene misije Ujedinjenih naroda na Kosovu (United Nations Interim Administration Mission in Kosovo – UNMIK) bila je uspostava vladavine prava te izgradnja institucija i zakonskog okvira za normalno  funkcioniranje gospodarstva. Nakon gotovo dva desetljeća tijekom kojih su se institucije gradile pod direktivom međunarodne zajednice, Kosovo je i dalje prema europskim standardima siromašna zemlja sa slabim institucijama. Uzimajući kao primjer slučaj Kosova, želi se pokazati da izgradnja institucija ne slijedi model racionalnih odluka, pa čak i kada se institucije kreiraju uz međunarodnu pomoć zato da se uspostavi vladavina prava i omogući gospodarski razvitak. Model donošenja odluka „kante za smeće“ bolje opisuje način na koji se grade vladine institucije i zašto, unatoč najboljim namjerama, takve institucije ne daju željene rezultate i ne uspijevaju riješiti postojeće političke probleme. Proučavajući privatizaciju društvenih poduzeća i nastajanje ugovornog prava na primjeru Kosova, pokazalo se da prihvaćanje najboljih međunarodnih i  europskih standarda znači prihvaćanje dekontekstualiziranih rješenja koja promoviraju međunarodni akteri, unatoč tomu što ta rješenja nisu riješila probleme. Dapače, u većini slučajeva problemi su ostali prisutni, a novi su se stvorili jer su nametnuta neprikladna gotova rješenja. Analiza dovodi do zaključka da je moguće postići više uz manje međunarodne potpore jer bi u nedostatku međunarodne financijske i tehničke potpore kosovsko vodstvo bilo prisiljeno preuzeti odgovornost pri donošenju odluka za rješavanje svojih problema. Manje međunarodne pomoći značilo bi manje konkurencije među međunarodnim akterima i manji pritisak da se prihvate gotova dekontekstualizirana rješenja.