Međurazinski odnosi u hrvatskoj lokalnoj samoupravi: tko pobjeđuje u igri međuovisnosti
Sažetak
U radu se ispituje, analizira i evaluira razvoj odnosa između prve i druge razine jedinica u hrvatskom sustavu lokalne samouprave te njihova vremenska i sektorska dinamika. Članstvo u Europskoj uniji donijelo je novine lokalnoj samoupravi primarno kroz zalaganje za višerazinske suradničke upravljačke aranžmane i Osiguravanje prilika za dobivanje dodatnih sredstava iz strukturnih i investicijskih fondova EU. Ta se pitanja vrednuju putem analize formalne raspodjele djelokruga i sredstava te suradnje u regionalnoj politici i pružanju usluga jedinica na različitim razinama teritorijalne organizacije. Analiziraju se i percepcije aktera o odnosima među jedinicama na različitim razinama koje su prikupljene tijekom autorskog istraživanja i u okviru istraživanja drugih znanstvenika. Rad započinje uvodom. U drugom poglavlju daje se teorijski okvir i
kontekst analize vertikalnih odnosa u sustavu lokalne samouprave. U trećem se poglavlju sistematiziraju glavne crte i konceptualni razvoj hrvatskog sustava lokalne samouprave. Ključno, četvrto poglavlje analizira dostupne primarne i sekundarne podatke koji omogućavaju sljedeće preliminarne zaključke: a) područja kontakta temeljne i županijske razine se šire što rezultira njihovom intenzivnijom međuovisnošću, b) odnosi među razinama se diferenciraju i ne mogu se smatrati jednoobraznima: razvijaju se različiti odnosi između županija i malih lokalnih jedinica te između županija i velikih gradova, c) centralističko upravljanje zemljom potiče razvoj kompeticije među razinama lokalne samouprave što ugrožava njihove kolektivne i kooperativne kapacitete za rješavanje lokalnih pitanja i poticanje lokalnog razvoja, d) županije učvršćuju svoju poziciju nezaobilaznog sjecišta nacionalnih sektorskih politika od vitalnog značenja za njihovu transmisiju prema lokalnoj razini.
