ULOGA AGENCIJA U STVARANJU MREŽNIH ODNOSA U PODRUČJU VISOKOG OBRAZOVANJA
Sažetak
U radu se analiziraju mogućnosti primjene mrežnog pristupa u okviru visokoobrazovnog sustava. Znatan dio rada posvećen je sadržajnoj analizi javnih službi, njihovim razvojnim trendovima te samoj klasifikaciji. Stanje sustava visokog obrazovanja analizira se uplivom mrežnih načela i osnivanjem i uključivanjem brojnih relevantnih aktera (subjekata) koji svojom ulogom nastoje povećati učinkovitost tog dijela javne uprave. Nakon uvodnog razmatranja daje se prikaz shvaćanja javnih službi nekada i danas te se prikazuje klasifikacija javnih službi kao i proces razvoja javnih službi u povijesti. U daljnjem tekstu rada prikazuju se koncepcijska pitanja mrežnog pristupa, odnosno same karakteristike mreža. Nadalje, naglasak je stavljen na mrežu sustava visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj koju čine agencije i ostali akteri koji djeluju u visokom obrazovanju u Hrvatskoj (pregled Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Agencije za mobilnost i programe Europske unije, Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju). Da bi se ispitala polazna hipoteza da neomenadžerski pristup vodi do stvaranja mreža u sustavu visokog obrazovanja, provedeno je istraživanje na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku među nastavnim osobljem i studentima. Zadnja poglavlja rada prezentiraju i raspravljaju o rezultatima istraživanja koji u načelu podupiru polazne pretpostavke.
