Pravne dileme u području davanja koncesija u slovenskom pravu i neka rješenja u komparativnom pravu

Sažetak

Davanje koncesije u slovenskom pravu regulirano je nizom (općih i posebnih) zakona, dopunjenih Zakonom o javno-privatnom partnerstvu (ZJPP) kao sustavnim zakonom za davanje koncesije na području javno privatnog partnerstva bez obzira na vrijednost koncesije, i Zakonom o određenim ugovorima o koncesijama (ZOUK) koji je temeljni propis za dodjelu koncesije za građenje i koncesije za usluge koje ulaze u područje primjene Direktive 2014/23/EU. U odnosu na druge propise koji se također ubrajaju u djelokrug ZOUK-a, ponajprije se primjenjuje ZOUK. To znači da, neovisno o odredbama posebnih sektorskih zakona, u postupku davanja koncesije koje istodobno ispunjavaju kriterije za ugovore o koncesijama iz djelokruga Direktive 2014/23/EU, treba primjenjivati odredbe ZOUK-a, a odredbe posebnih zakona samo ako nisu u suprotnosti sa
ZOUK-om. Složenost postupka davanja koncesije u slovenskom pravu očituje se dakle u činjenici da je potrebno kombinirati primjenu različitih propisa koji često potpuno različito uređuju ista pitanja, što unosi zabunu u pravni poredak. Kao primjer, autorica upozorava na razlike u pravnoj naravi akta o izboru
koncesionara i posljedično na pravnu zaštitu odluka u postupcima izbora koncesionara te razmatra neke specifičnosti koje se odnose na koncesije za društvene i druge posebne djelatnosti. Osim odredaba koje se odnose na postupak dodjele koncesije postoje i druge nedosljednosti između ZOUK-a i sektorskih propisa
povezanih s provedbom ugovora o koncesiji (npr. u vezi s pitanjem dopuštene promjene ugovora o koncesiji za vrijeme njegova važenja, trajanja koncesije, prijenosa koncesije). Zbog svih nedostataka, autorica zauzima stajalište da bi slovenski zakonodavac trebao prilagoditi sektorske propise pravilima ZOUK-a ili donijeti nov propis koji bi se primjenjivao na sve koncesije, s posebnim (strožim) pravilima za koncesije iznad odgovarajućeg praga Direktive 2014/23/EU.