Brzina provedbe opsežnih pretvorbi političkih i ekonomskih institucija: spoznaje iz (post-) tranzicijskih država Europske unije
Sažetak
Rad se bavi provedbom reformi u sklopu opsežnih promjena, te se u tom svjetlu uspoređuje primjenjivost postupnoga pristupa i pristupa provedbe “šok terapije”. Kvantitativnim se podacima nastoji doprinijeti znanjima stečenim tijekom postsocijalističke pretvorbe, te se teorijskim i empirijskim saznanjima doprinosi literaturi iz područja opsežnih promjena, uz poseban fokus na brzinu i prihvatljivost povezanih političkih rješenja. Iako se na početku tranzicijskog razdoblja naginjalo gradualizmu pri provedbi reformi, posljednjih desetljeća superiorni ekonomski pokazatelji govore u prilog država koje su reforme provele metodom velikoga praska. Ipak, pristup posttranzicijskim procesima trebao bi biti višedimenzionalan i uključivati više od puke brzine pretvorbe i ključnih ekonomskih pokazatelja, stoga se kvantitativna analiza bavi nekolicinom aspekata socioekonomskih promjena. Analiza kvalitete demokracije, tržišne ekonomije i rezultata upravljanja u postsocijalističkim državama Europske unije upućuje na zaključak da su one države koje su reforme provele “šok terapijom” postigle znatno bolje rezultate u navedenim područjima. To pak upućuje na zaključak da države koje postupno provode reforme zaostaju u područjima razvoja demokratskih institucija i moderne tržišne ekonomije, te se nameće pretpostavka da nemaju dovoljne kapacitete kako bi uvhatile korak s državama koje reforme provode ubrzano. Daljnja istraživanja u ovom području trebala bi se baviti dubinskim uzrocima socioekonomskog razvoja i odabira koji ovise o putu za koji se pojedina država odlučila (a što uključuje brzinu provedbe reformi), blizinom državama Zapadne Europe, mogućim učincima drugih specifičnih okolnosti (npr. ratova), važnosti odabranih institucija u odnosu na rezultate postsocijalističkih država koje nisu članice Europske unije, te drugih ograničenja.
