Uloga i kapacitet lokalne samouprave u Istanbulu za upravljanje migracijama

Sažetak

Turska je zemlja prvog prihvata sirijskih izbjeglica koje bježe od građanskog rata. Primila je 3,6 milijuna ljudi izbjeglih iz Sirije, od kojih više od 90% živi u gradskim ili prigradskim područjima. Turska spada među države koje se drže geografskog ograničenja navedenog u Konvenciji o izbjeglicama iz 1951. godine koje tražiteljima azila koji dolaze iz neeuropskih zemalja ne dopušta dodjelu statusa izbjeglica. Zakon o strancima i  eđunarodnoj zaštiti od 4. travnja 2013. stavlja Sirijce pod privremenu zaštitu s pristupom zdravstvenom i
obrazovnom sustavu, tržištu rada, socijalnoj pomoći te nekim drugim službama.  Manjak financijskih sredstava i zakonodavne preciznosti u reguliranju obaveza lokalne samouprave u vezi izbjeglica velika je prepreka poboljšanju lokalnih aktivnosti. Lokalne su jedinice morale prihvatiti veliki broj izbjeglica te pokušavaju namiriti njihove potrebe bez preciznog zakonodavnog okvira za pomoć i usluge koje izbjeglicama treba pružiti. Zato se rješenja utvrđena istraživanjem razlikuju od jedne lokalne jedinice do druge, ovisno o volji, kreativnosti, dodijeljenim financijskim sredstvima i kapacitetu pojedine jedinice. Financiranje
iz međunarodnih sredstava je najvažniji način povećanja kapaciteta lokalnih jedinica za aktivnosti povezane s izbjeglicama. Premda nije moguće utvrditi točan financijski teret izbjeglica za lokalnu samoupravu, jasno je da je potrebna financijska pomoć središnje države da bi se moglo planirati i provesti lokalne
politike za izbjeglice.