INSTITUCIJE ZA LJUDSKA PRAVA I JEDNAKOST U EUROPI: POVEĆANJE DJELOTVORNOSTI USPOSTAVOM RAVNOTEŽE IZMEĐU CENTRALIZACIJE I FRAGMENTACIJE

  • Antonija Petričušić University of Zagreb, Faculty of Law, Croatia
  • Lora Vidović Office for Social Protection, Health, Veterans and Persons with Disabilities in the City of Zagreb https://orcid.org/0000-0002-8738-4718
Ključne riječi: zaštita i promicanje ljudskih prava, nacionalna tijela nadležna za ljudska prava, komisije za ljudska prava, nezavisna tijela za jednakost, pučki pravobranitelj, ombudsman, ombuds institucije, Pariška načela

Sažetak

Nacionalne institucije za ljudska prava imaju mandat zaštite i promicanja
ljudskih prava na nacionalnoj razini. Osim toga, u njihovoj je nadležnosti rješavanje
sistemskih problema i podizanje svijesti o temeljnim pravima u zemljama
u kojima djeluju. Uz njih, na nacionalno razini prisutne su i institucije ombudsmana,
uključujući i onih koji štite prava posebno ranjivih skupina u društvu,
tijela za jednakost, nacionalni preventivni mehanizmi i druge institucije (primjerice,
nacionalni mehanizmi za praćenje i agencije za zaštitu podataka). U
ovom članku analiziramo prednosti i slabosti centraliziranih i fragmentiranih
sustava za zaštitu i promicanje ljudskih prava. Na temelju primjera nekoliko
europskih zemalja ovaj članak ispituje utječe li fragmentiranost institucija za
ljudska prava na njihovu otpornost na pritiske te na učinkovitost promicanja i
zaštite ljudskih prava i ravnopravnosti. U članku smo utvrdile da izbor strukture
funkcioniranja nacionalne institucije za ljudska prava može značajno utjecati
na sveobuhvatnost infrastrukture za ljudska prava, kao i na neovisnost i učinkovitost
takvih institucija.

Objavljeno
2024-05-01
Broj časopisa
Svezak 24 Br. 1 (2024)
Rubrika
Članci